Najbolji nogometaš u historiji Bosne i Hercegovine Edin Džeko, danas slavi 40. rođendan i ulazi u petu deceniju života.
Kapiten reprezentacije naše zemlje rođen je na današnji dan 1986. godine u Sarajevu, odakle je počeo njegov put ka najvišim visinama svjetskog nogometa.
Dijamant je prve nogometne korake napravio u Željezničaru, gdje je već kao 17-godišnjak debitovao za prvi tim pod trenerskom palicom Amara Osima, koji mu je šansu dao na gostovanju u Žepču. Tamo su Plavi poraženi s 2:1, a Džeko je zaigrao od 80. minute.
Jedan od najbitnijih momenata Džekine karijere je odlazak iz Željezničara, kada ga s Grbavice u Češku odvodi Jirži Plišek.
Kada je češki stručnjak odlučio da s Grbavice povede visokog, još uvijek nejakog napadača na kaljenje u Teplice, malo ko je mogao naslutiti da upravo tada počinje najveća priča u historiji bosanskohercegovačkog sporta.
Taj trenutak, gotovo neprimjetan za širu javnost, bio je zapravo prekretnica, početak puta Edin Džeko ka statusu Dijamanta.
U Češkoj se Džeko brusio. Posudba u Ústí nad Labem donijela mu je prve ozbiljne minute i samopouzdanje, ali pravi iskorak desio se povratkom u Teplice, gdje je postao jedan od najubojitijih napadača lige. Njegova kombinacija visine, tehnike i osjećaja za gol počela je privlačiti pažnju jačih evropskih klubova.
Pravi procvat uslijedio je u njemačkom Wolfsburgu, u koji stiže 2007. godine i u naredne četiri se zauvijek upisuje u anale ovog kluba.
U tandemu sa Grafiteom, Džeko je bio ključni faktor u senzacionalnom osvajanju Bundeslige 2009. godine. Bio je to trenutak kada je Evropa u punom kapacitetu upoznala njegovu klasu – visokog napadača koji je plijenio svojim kretanjem i osjećajem za prostor.
Transfer u Manchester City 2011. godine u januaru, označio je ulazak u samu elitu svjetskog nogometa i drugi ključni momenat Džekine karijere.
Iako često nepravedno osporavan, Džeko je isporučivao ono što se od napadača traži – golove. Njegovi pogoci u sezoni 2011/12. pomogli su Cityju da osvoji naslov prvaka Engleske, prvi nakon 44 godine.
Posebno se pamti njegov gol protiv Queens Park Rangersa u sudijskoj nadoknadi – uvod u jedan od najdramatičnijih završetaka u historiji lige.
Nakon Engleske, Džeko pronalazi novu dimenziju igre u Italiji, prvo u Romi, gdje postaje kapiten i lider ekipe, te osvaja titulu najboljeg strijelca Serije A. U Romi je pokazao vjerovatno i najkompletniju i najzreliju verziju sebe – napadača koji ne samo da zabija, nego i kreira, vodi ekipu i inspiriše druge.
Nakon šest godina Dijamant odlazi u Inter Milan, Džeko potvrđuje svoju klasu i dugovječnost.
I u poznim igračkim godinama ostao je relevantan na najvišem nivou, učestvujući u velikim evropskim utakmicama, uključujući i finale Lige prvaka 2023. godine protiv Manchester Cityja.
Uslijedile su dvije kratke i najmanje slavne epizode u karijeri Dijamanta - Fenerbahče i Fiorentina, a protekle zime Džeko je ponovo pronašao sebe u njemačkom Schalkeu.
Paralelno sa klupskom karijerom, Džeko je najveći trag ostavio je u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kao najbolji strijelac u historiji reprezentacije (72 gola), bio je ključni čovjek generacije koja je izborila plasman na Svjetsko prvenstvo 2014. godine, a ujedno je i igrač sa najviše nastupa (146) u historiji našeg nacionalnog tima.
Učešće na Mundijalu u Brazilu je prvo i do danas jedino na SP za BiH, a svi se nadamo da neće biti posljednje jer Džeko i danas predvodi novi generaciju Zmajeva koja se bori za plasman na Mundijal u Americi.
Zmajeve krajem mjeseca čeka baraž za plasman na Svjetsko prvenstvo, a nema sumnje da bi odlazak na ovu veliku smotru bila još jedna kruna karijere Dijamanta.
Džekina karijera nisu samo golovi, trofeji i transferi. To je priča o upornosti, radu u tišini, o kontinuitetu na vrhunskom nivou kroz više od dvije decenije, čim se rijetki nogometaši u historiji ovog sporta mogu pohvaliti. Od visokog i, prema nekima, nespretnog dječaka, Džeko je izrastao u kapitena, lidera i simbola jedne države, a njegova priča još nije završena.
Na njegov 40. rođendan, jasno je da Edin Džeko nije samo najbolji nogometaš kojeg je Bosna i Hercegovina imala. On je obilježio jednu eru te postavio standard kojim će se buduće generacije porediti i pokušavati da ga dostignu. Džeko je Dijamant koji nije zasjao preko noći, nego se godinama strpljivo brusio, dok nije postao neizbrisiv dio nogometne historije Bosne i Hercegovine.
Sretan 40. rođendan, Edine!
(Izvor: Klix)