Bosna i Hercegovina, ta srcolika zemlja u središtu Balkana godinama važi za svojevrsnog rasadnika nogometnih talenata.

Iako su u ranijem periodu mladi fudbaleri bh. korijena uglavnom stasavali u Centralnoj Europi, u posljednje vrijeme Skandinavija se pokazala kao izuzetno plodno tlo. Na radost bh. navijača prošle godine uspješno je završena priča sa Ahmedhodžićem i Hadžikadunićem, pa su tako ova dva “Šveđana“ zadužili dres sa nacionalnim bojama bh. tima.

Pored pomenutog stoperskog dvojca u Švedskoj je u proteklom periodu pod svjetla fudbalske svjetske pozornice istrčao još jedan mladić bh. korijena, vjerovatno i najveći talenat kojeg trenutno imamo. Njegovo ime je Armin Gigović i on je defanzivni vezni igrač ruskog prvoligaša Rostova. Momak vrijedan zlata!

Rad sa švedskim legendama, Larssonom i Melbergom

Fudbal je počeo trenirati relativno rano, a za ljubav prema lopti najviše je zaslužan otac.

“Fudbal sam počeo trenirati kada sam imao četiri godine. Od malena sam volio da se igram sa loptom, vremenom sam primjetio da mi to i ide i da bih ako Bog da mogao u bodućnosti ostaviti neki trag u fudbalskom svijetu. Pored svega toga, moj otac je također bio fudbaler i igrao u Čeliku iz Zenice. Tako da, geni su sve.“, na početku ovog eksluzivnog intervjua kroz smijeh govori Gigović.

Sa sedamnaest godina Armin je debitovao za prvi tim Helsingborga kod tadašnjeg trenera Henrika Larssona i u toj sezoni upisao 14 nastupa. Već u sljedećoj je postao standardan igrač prve postave. Uživao je veliko povjerenje i druge legende švedskog fudbala i nekadašnjeg igrača Juventusa, Olofa Melberga.

“Bila mi je stvarno velika čast imati dva legendarna fudbalera za trenere u Helsingborgu. Henrik Larsson koji mi je pružio priliku i Olof Mellberg koji mi je još više podigao samopouzdanje i dao mi mnogo prostora u igri. Vrlo sam zahvalan na vremenu provedenom s njima. Od njih sam puno naučio i na terenu i van njega i to sam naravno ponio dalje sa sobom.“, govori Armin Gigović, jedan od pet najmlađih igrača koji su ikad nastupili za Helsingborg.

Nakon nešto više od godinu dana seniorskog fudbala stigla je milionska ponuda na adresu tadašnjeg kluba, Helsinborga. Bilo je to nešto što ni sam Armin nije očekivao.

“Nisam znao da će to ići tako brzo. Moram još jednom istaći da sam i zbog toga zahvalan Henriku Larssonu koji je u meni prepoznao da mogu igrati seniorski fudbal, uprkos godinama. Ali zaista nisam očekivao da će se stvari tako brzo izdešavati.“, govori ovaj dragulj bh. porijekla.

Jedan od najstandardnijih mladih igrača ruske lige

Pored nekoliko zanimljivih ponuda, izbor je pao na ruskog prvoligaša, ekipu Rostova.

“To je klub sa sjajnom istorijom, ulaže u mlade igrače i želi ih razvijati u Evropi. To je dobra šansa i korak.“, pomislio je ovaj mladi fudbaler i ispostavilo se, bio upravu. Odmah po dolasku u Rusiju je počeo igrati i vremenom postajao sve standardniji.

Adaptaciju nije uzimao kao izgovor nego je još jače radio i izborio se za svoje mjesto.

“Kao i svugdje u fudbalskom svijetu, tako i ovdje, morate se boriti. Nema opuštanja, već samo rada i borbe za svoje mjesto, a nakon što ga dobijete, onda ga morate i koristi na najbolji način.“, za BNM ističe devetnaestogodišnji fudbaler rođen u švedskom Lundu.

Ono što je interesantno kod ovog fudbalera je to da je uglavnom najmlađi na terenu ali gotovo uvijek pretrči najviše kilometara. Armin spada i u top deset najmlađih igrača ruske lige i u toj kategoriji je jedan od najstandardnijih. Da li se ovdje radi o genetici, jakim individualnim treninzima ili je ipak nešto treće u pitanju?

“Mislim da je ovdje u pitanju genetika. Moj otac je imao dobre fizičke predispozicije u vrijeme dok je igrao, moj mlađi brat također, tako da je to vjerovatno zbog toga. U svakom slučaju jedan zaista lijep i prijeko potreban poklon.“, sa smješkom govori trenutno najmlađi U21 reprezentativac Švedske, a ujedno i najmlađi debitant u historiji švedskog U21 tima.

BiH protiv Francuske izgledala dobro

Arminov boravak u Rusiji olakšao je i bh. reprezentativac Dennis Hadžikadunić.

“Dennis i ja smo se upoznali ovdje u Rostovu. Naravno, kad sam čuo da on tamo igra i da su tu još neki skandinavski igrači, bilo mi je lakše.“, a na pitanje da li sa Dennisom razgovara o fudbalskoj reprezentaciji BiH Armin odgovara: “ Da, razgovaramo o reprezentaciji. Drago mi je da im trenutno ide dobro.“.

Prvotimca Rostova smo pitali i da li je gledao posljednju utakmicu našeg nacionalnog tima, duel protiv Francuske na Grbavici.

“Da, gledao sam poluvrijeme. Mislim da je Bosna u toj utakmici bila formacijski dobro postavljena i dobro zatvarala prostor, koji bi Francuska eventualno mogla iskoristiti. Izgledalo je dobro.“, za BNM govori drugi najmlađi strijelac Premier lige Rusije.

Kratka pitanja:

Kada kažem Bosna, šta ti prvo padne na pamet?

Ljeto, ćevapi, familija, sunce, uživanje.

Pretpostavljam da voliš bosansku kuhinju, koje ti je jelo najdraže?

Mamina pita, ćevapi, grah, pljeskavica i mnoga druga jela.

Bosanska ili strana muzika?

Oboje.