USK već 18 godina čeka povratak u elitu: Gdje je nestao krajiški nogomet?

Sportska stranica BH Sport Live, informativna stranica iz Unsko-sanskog kantona, objavila je opširan osvrt na stanje sporta u Krajini, s posebnim fokusom na nogomet i činjenicu da USK već gotovo dvije decenije nema klub u najvišem rangu bosanskohercegovačkog nogometa.

"USK KANTONU 18 GODINA NEMA KLUBA U NAJVIŠEM RANGU BH. NOGOMETA: GDJE JE PROBLEM?

Unsko-sanski kanton već gotovo dvije decenije čeka klub koji će ga predstavljati u najvišem rangu bosanskohercegovačkog nogometa. Posljednji predstavnik bila je bihaćko Jedinstvo, davne 2008. godine. Od tada – praznina.

Unsko-sanski kanton, poznat po velikom broju talentovanih sportista i bogatoj sportskoj tradiciji, posljednjih godina sve više zaostaje za ostatkom Bosne i Hercegovine kada je riječ o sportu. Problemi su brojni od nedostatka finansijske podrške, loše infrastrukture, nedovoljnih ulaganja pa sve do nedostatka dugoročne strategije razvoja sporta. Posebno zabrinjava stanje u nogometu, sportu koji je tradicionalno jedan od najpraćenijih i najvoljenijih u Krajini. Skoro dvije decenije bez Premijer lige. Nevjerovatno zvuči podatak da USK već 18 godina nema klub u najvišem rangu bh. nogometa.

Posljednji put Krajina je imala predstavnika u elitnom rangu 2008. godine, kada je bihaćko Jedinstvo bilo dio tadašnje Premijer lige BiH.

Od tada su se mijenjale generacije igrača, uprave, treneri, političke garniture i sportski planovi, ali se jedna stvar nije promijenila Jedinstvo se nije vratilo tamo gdje mu je, prema tradiciji i značaju koji ima za bihaćki i krajiški sport, mjesto. U međuvremenu, drugi kantoni su napravili ogroman iskorak. Danas pojedini kantoni imaju dva, tri, pa čak i više klubova u WWin ligi BiH, dok USK nema nijednog.

Postavlja se sasvim logično pitanje:

Kako je moguće da kanton koji ima stotine hiljada stanovnika, veliki broj nogometnih klubova i ogromnu bazu mladih igrača gotovo dvije decenije nema predstavnika u eliti?

Jedinstvo simbol krajiškog nogometa. Kada se govori o nogometu u USK, nemoguće je zaobići NK Jedinstvo Bihać. Jedinstvo nije samo nogometni klub. To je sportski simbol Bihaća i jedan od simbola cijele Krajine. Klub sa tradicijom, navijačima i stadionom koji je kroz decenije bio mjesto okupljanja hiljada Krajišnika danas se nalazi u situaciji u kojoj je borba za opstanak i stabilnost često veći izazov od same borbe za plasman u viši rang. Jedinstvo bi, po svemu što predstavlja, trebalo biti nosilac razvoja nogometa u USK.

Ali za takav iskorak nije dovoljan samo entuzijazam nekoliko ljudi. Potrebni su ozbiljna strategija, stabilno finansiranje, kvalitetna infrastruktura, omladinski pogon i – ono najvažnije – jasna vizija šta se želi postići za tri, pet ili deset godina.

Dok drugi ulažu, Krajina stagnira. Problem nije samo u Jedinstvu. Nogometni klubovi širom USK godinama se suočavaju sa sličnim problemima. Mnogi klubovi rade u gotovo nemogućim uslovima, oslanjajući se na nekoliko lokalnih privrednika, entuzijazam pojedinaca, roditelje djece i ljude koji vole sport. Neki klubovi su ugašeni, neki su se spustili nekoliko rangova niže, dok se drugi iz godine u godinu bore da uopće prežive. A upravo je omladinski nogomet možda i najveći potencijal ovog kraja. Krajina je kroz historiju iznjedrila veliki broj kvalitetnih nogometaša. Međutim, bez kvalitetne infrastrukture i sistemskog rada, veliki broj mladih talenata svoj put nastavlja u drugim sredinama. To znači da USK često proizvede igrača, ali ne uspije zadržati klub i sistem koji bi tog igrača razvijao i koristio.

Gdje je vlast?

Jedno od ključnih pitanja jeste: koliko vlasti u USK zapravo prepoznaju sport kao važan segment društva?

Naravno, nije realno očekivati da vlast finansira profesionalni sport u potpunosti. Ali jeste realno očekivati sistemsku podršku kroz infrastrukturu, omladinske pogone, sportske terene, stadione i projekte koji bi klubovima omogućili da sami postanu finansijski održiviji.

Ako jedan kanton želi imati klub u najvišem rangu, onda mora imati i infrastrukturu koja to omogućava.Mora postojati strategija. Mora postojati plan. I mora postojati odgovornost. Jer teško je očekivati vrhunske rezultate ako se sport tretira samo kao stavka u budžetu koju treba zadovoljiti, a ne kao dugoročna investicija u mlade, zdrav život i promociju jednog kraja. Krajina ipak ima pozitivne primjere. Ipak, nije sve crno. Najbolji primjer da se uz ozbiljan rad, organizaciju i podršku privrede može napraviti veliki rezultat jeste MNK Bubamara iz Cazina, klub koji je postao prvak Bosne i Hercegovine u futsalu.

Uspjeh Bubamare pokazuje da Krajina ima potencijal.

Ali istovremeno pokazuje i nešto drugo kada se ljudi okupe oko jasnog cilja, kada klub ima ozbiljnu upravu i podršku sponzora, rezultat može doći.

Upravo zato se postavlja pitanje:

Zašto takve priče ne bi bile moguće i u nogometu?

Zašto Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Bosanska Krupa, Sanski Most i ostali gradovi i općine USK ne bi mogli imati klubove koji će se boriti za vrh bh. nogometa?

Ima li odgovornosti i u nogometnim strukturama? USK ima svoje predstavnike i u nogometnim strukturama Bosne i Hercegovine.

Krajina, dakle, nije bez ljudi koji imaju određeni utjecaj u bh. nogometu. Međutim, pitanje koje se godinama nameće jeste koliko se taj utjecaj koristi za razvoj nogometa u ovom dijelu države? Ako Krajina nema klub u najvišem rangu gotovo dvije decenije, ako klubovi imaju probleme sa infrastrukturom i finansijama i ako mladi igrači sve češće odlaze u druge sredine, onda je sasvim legitimno pitati šta se može uraditi drugačije. Ne radi se ovdje samo o jednom klubu. Radi se o cijelom sistemu. Krajina zaslužuje više

USK nije samo kraj Bosne i Hercegovine koji daje talentovane igrače. To je područje sa ogromnom sportskom tradicijom, velikim brojem djece koja treniraju nogomet i navijačima koji su spremni pratiti svoje klubove. Krajina ima publiku. Ima potencijal. Ima talent. Ima tradiciju.Ono što očigledno nedostaje jeste sistem. I zato je krajnje vrijeme da se ozbiljno otvori pitanje razvoja sporta u Unsko-sanskom kantonu.

Jer nije normalno da jedan kanton gotovo dvije decenije nema predstavnika u najvišem rangu bh. nogometa. Nije normalno da klubovi preživljavaju iz sezone u sezonu. Nije normalno da mladi talenti odlaze jer u svom gradu ne vide dovoljno dobru perspektivu. I nije normalno da se svaki uspjeh pojedinca ili kluba posmatra kao slučajnost, umjesto kao rezultat sistema koji treba graditi.

Krajina ne traži privilegiju. Krajina traži priliku.

Priliku da izgradi infrastrukturu, ojača klubove, zadrži talente i ponovo dobije ono što je nekada imala stabilnog i uspješnog predstavnika u najvišem rangu bh. nogometa. A možda je upravo sada pravi trenutak da se postavi pitanje:

Hoće li USK čekati još 18 godina ili će neko konačno napraviti ozbiljan plan da se krajiški nogomet vrati tamo gdje pripada?", stoji u objavi.