Fudbalska reprezentacija BiH sinoć je u polufinalu baraža izgubila od Sjeverne Irske i oprostila se od nadanja u plasman na EURO.

Ovo je bio četvrti baraž u kojem smo ispali, a sedma od osam utakmica odluke u našoj historiji koju nismo riješili u svoju korist, što je alarmantan podatak.

Prva je bila 2003. Trebala nam je pobjeda protiv Danske u Sarajevu u posljednjem kolu kvalifikacija za EP 2004., ali smo odigrali samo 1:1 i ostali bez plasmana.

Dvije godine kasnije i kvalifikacije za SP 2006. Sličan scenario, gubimo od tadašnje Srbije i Crne Gore u Beogradu s 1:0.

U kvalifikacijama za SP 2010. prvi put smo došli do baraža. U revanš smo ušli sa zaostatkom od jednog gola, trebala nam je pobjeda od 1:0 kako bismo izborili minimalno produžetke, ali smo upravo tim rezultatom poraženi od Portugala.

Za EP 2012. u Poljskoj i Ukrajini imali smo dvije meč lopte. U 10. kolu kvalifikacija trebala nam je pobjeda u Francuskoj za direktan plasman, vodili smo do 77. minute i odigrali 1:1.

Mjesec dana kasnije igrali smo baraž s Portugalom, nakon 0:0 u Zenici s velikim očekivanjima smo otišli u Lisabon, ali doživjeli blamažu - 6:2.

Napokon, jedina historijska utakmica koju smo riješili u svoju korist bila je ona u Kaunasu, 15. oktobra 2013. protiv Litvanije. Trebala nam je pobjeda za direktan plasman na SP u Brazil, a Vedad Ibišević nam je to svojim golom i omogućio. Bilo je 0:1.

I posljednja, prije sinoćnje, bila je utakmica baraža za EURO 2016. protiv Republike Irske. Nakon 1:1 u Zenici, trebao nam je remi od dva ili više postignutih golova ili bilo kakva pobjeda, ali su domaći u Dablinu slavili s 2:0 i prošli dalje.

Šta je problem? Kvalitet, mentalitet ili nešto treće? Pitanja je mnogo, ali jedno je jasno - mogli smo igrati na sedam velikih takmičenja, a igrali smo samo na jednom!