Nikad dosad nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine nije bila učesnica iste grupe u nekim od takmičenja ili kvalifikacija zajedno sa selekcijom Poljske.

Sa ovom reprezentacijom Zmajevi su tokom dvije ipo decenije postojanja imali priliku igrati tek jednom, i to u prijateljskom susretu u decembru 2010. godine u Antalyji. S obzirom da ovaj datum nije bio predviđen za odigravanje prijateljskih mečeva od strane FIFA-e, tadašnji selektor Safet Sušić bio je primoran pozvati samo igrače iz Premijer lige BiH.

Njima se u Turskoj pridružio Zvjezdan Misimović koji je u to vrijeme bio član Galatasarayja, te je s kapitenskom trakom predvodio bh. tim. Utakmica je okončana rezultatom 2:2, a strijelci za Bosnu i Hercegovinu bili su upravo Misimović iz penala, te Muhamed Subašić. Dvostruki strijelac za Poljake bio je Brozek. Vrijedno je spomenuti da su te večeri u reprezentativnom dresu nastupili Edin Višća i Ibrahim Šehić, koji su i danas članovi reprezentacije.

Nastupili su: Šehić, Maletić, Kerla, Subašić, Barišić, Ivanković, Džakmić, Višća, Purić, Misimović i Džafić, te u nastavku i Avdukić, Vasilić, Adilović, Torlak, Zahirović i Raspudić.

Za razliku od Poljske, Bosna i Hercegovina je dva puta dosad za protivnika i u kvalifikacionim mečevima igrala protiv Italije. Posljednje kvalifikacije – one za EURO koji će se zbog pandemije koronavirusa igrati naredne godine, za protivnike su selekciji Bosne i Hercegovine donijele Lihtenštajn, Grčku, Finsku i Italiju. Azzuri su u obje utakmice bili uspješniji – u Torinu rezultatom 2:1 u junu 2019. i u Zenici s ubjedljivih 3:0, pet mjeseci kasnije.

Junski meč bio je jedan od najboljih koje je reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala, a na njima nije ostvarila pozitivan rezultat. Bili smo nadomak bodu, međutim uporni i sretniji domaćin uspio je postići pobjedonosni (2:1) gol u finišu preko Marca Verratija.

Prvi dio protekao je u boljoj igri našeg tima je nakon 45 minuta igre imao prednost koju nam je donio Edin Džeko. Nakon četiri minute u nastavku Italija je izjednačila preko Lorenza Insignea, da bi kasnije pobjedu donio Veratti. Za Bosni i Hercegovinu su igrali: Šehić, Todorović, Bičakčić, Zukanović, Čivić (Nastić), Bešić, Gojak (Cimirot), Višća, Pjanić, Džeko i Sarić.

U novembru su Italijani trijumfovali golovima Acerbija, Insignea i Belottija. Te večeri u Zenici dres Zmajeva nosili su: Šehić, Kvržić, Kovačević, Bičakčić, Kolašinac, Bešić (Sarić), Pjanić (Jajalo), Cimirot, Višća (Hodžić), Džeko i Krunić. Od početka do kraja naši gosti bili su bolji protivnik i zasluženo pobijedili.

Jedinu pobjedu nad Italijom reprezentacija Bosne i Hercegovine ostvarila je u novembru 1996. na stadionu koji danas nosi ime “Asim Ferhatović – Hase“, rezultatom 2:1. Riječ je o jednom od najvažnijih mečeva za bh. nogomet u historiji, obzirom da je tog dana osim što je ostvarena pobjeda nad jednom od najvećih selekcija svijeta, Nogometni savez “ubijedio“ FIFA-u da se kvalifikacioni mečevi mogu igrati na tlu Bosne i Hercegovine – zemlje u kojoj je godinu prije zaustavljen rat.

Strijelci za bh. tim bili su Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić, dok je jedini pogodak za Italiju postigao Enrico Chiesa. Za našu selekciju su igrali: Dedić, Konjić (Pintul), Begić, Jašarević, Šabić (Dadić), Glavaš, Halilović (Kapetanović), Salihamidžić, Beširević, Bolić (Brkić) i Baljić (Musić).