Dvadesetog marta 1994. godine na stadionu Koševo odigrana je fudbalska utakmica između fudbalskog kluba Sarajevo, koje je bilo pojačano sa četiri igrača Željezničara, i ekipe UNPROFOR-a. Bordo tim je slavio 4:0.

Za Sarajevo su u prvom poluvremenu igrali: 

Hasanović, Džemidžić, Hodžić (Adžem), Vukas, Babajić, Dalipagić, Krasni, Gogalić, Ćenan, Kovačević, Uščuplić, da bi u nastavku igrali Tucaković, Zukić, Milavica, Burek, Durak, Šopović, Drakovac, Pita, Dodik i Janjetović. Treneri su bili Sead Jasenković i Nedeljko Gojković.

Treba istaći da su nogometaši tima sa Koševa trenirali u dvoranama i da su nakon dugo vremena imali priliku igrati na velikom terenu (Posljednja utakmica prije ove na Koševu je odigrana 29. marta 1992. godine). Pokazali su zavidno zalaganje. Demonstrirali su veliku borbenost i želju da ostave dobar dojam.

"Mi smo do te utakmice trenirali u dvorani Osnovne škole Miljenko Cvitković i u maloj Skenderiji. Bilo je neobično nakon toga igrati na velikom terenu. Pamtim da se okupio veliki broj gledalaca, što je u to vrijeme bilo nepojmljivo. Sjećam se da nas je pojačalo i nekoliko igrača Željezničara. Sve su to lijepe uspomene i treba ih se ponekad prisjetiti. Izuzetno emotivna utakmica. Iako je rezultat bio u drugom planu, mi smo slavili 4:0", istakao je Uščuplić, jedan od aktera ovog meča, za sarajevo-x.com.

Ovaj meč koji je zlatnim slovima upisan u historiju bh. fudbala i sporta uopšte, odigrao je i najmlađi fudbaler, Alen Alendar, koji je tada bio friško ranjen iz snajpera.

Cijeli događaj uveličao je orkestar Kraljevske garde iz Londona. Centralna figura manifestacije bio je britanski general Michael Rose, koji je odradio i najveći dio posla vezanog za organizaciju.