24.7.2017

Ibro Rahimić zbog Veleža odbio ponudu od milion dolara!

Objavljeno : 28-02-2017 17:43h Objavio: Redakcija BHFudbal.ba

“Niko na svijetu nema tako lijepo, pitomo, ljudsko tepanje za svoj klub. U masi navijačkih, divljih, ratobornih, životinjskih naziva, između tigrova, lavova, svinja, pijetlova, zmajeva, grobara. izdvaja se to pitomo Rođeni.”

Riječi Senada Hadžifejzovića najbolje opisuju ljubav navijača prema klubu sa Neretve. Velež ja dostizao visine, padao nisko, slavio i gubio, bio na dnu ali nikada se nije i neće ugasiti. Crveni fenomen koji ponovo blista.

Ako pogledate Veležovo trenutno stanje na tabeli u Prvoj ligi Federacije ono će vjerovatno izazvati podsmijeh kod pojedinaca; no, to je nepošteno prema jednom od najvećih klubova s ovih prostora.

Velež je svojevremeno bio istinski jugoslavenski fudbalski velikan, i, premda nikad nije bio prvak, triput je završio na drugom i trećem mjestu. Jasno je, dakle, da se radi o velikom klubu za domaće uvjete.

Velež je četiri puta igrao finale Kupa Maršala Tita, a dvaput i osvojio ovo takmičenje. Godine 1981. savladan je Željo, a 1986. zagrebački Dinamo.

Mostarci su 1975. godine i u Evropi pokazali svoju snagu, a tad je Velež izgubio od holandskog Twentea u četvrtfinalu Kupa UEFA. U sezoni 1987/1988. Rođeni su igrali velike duele s Borussijom Dortmund, njemački je tim prošao dalje, iako je i Velež odigrao sjajan dvomeč.

Najveće priznanje mu je bila UEFA-ina rang-lista klubova iz 1989., na kojoj je zauzimao 43. mjesto. Danas su jedan Liverpool ili Roma iza te pozicije, a nikad prije ni poslije nijedan bh. klub nije bio tako visoko rangiran.

Ovdje završavamo sa hvalospjevima na račun slavne prošlosti i vraćamo se u sadašnjost koja budi veliku nadu da bolji dani dolaze za Rođene. Dolaskom nove Uprave, na čelu sa predsjednikom Šemsudinom Hasićem, stvari su krenule u pravom smjeru. Stabilizacija kluba, popravak infrastrukture, ulaganje u omladinski pogon, dovođenje pojačanja i mnogo pozitivnih stvari napravljeno je u vrlo kratkom vremenskom roku.

Trener Ibro Rahimić napustio je ekipu Mladosti DK sa kojom je zauzimao drugo mjesto u Premijer ligi BiH i vođen entuzijazmom i neskrivenom ljubavi prema mostarskom Veležu vratio se da bi ostvario, kako i sam kaže, svoj životni san da jednog dana sa Veležom osvoji titulu prvaka BiH.

Svaki put do uspjeha vodi preko planina i mora, zatrpan često snjegovima, nekad blatnjav, nekad mokar, a prećiće ga samo onaj koji ga je potpločao svojom hrabrošću. Ibro Rahimić je upravo takav, upustio se u odvažan i hrabar posao. Ljubav kakvu on gaji prema Veležu danas je teško naći u surovom svijetu biznisa. Iskrena, prva i prava Ibrina ljubav je Velež.

Kako drugačije i objasniti da je Rahimić prije preuzimanja Veleža odbio ponudu od milion dolara za preuzimanje kluba iz Saudijske Arabije. Ovu informaciju potvrdio nam je i sam Rahimić u razgovoru za BHFudbal.ba:

“Da, istina je. Odbio sam godišnju plaću od milion dolara zbog Veleža. Jednostavno, žeim nešto veliko napraviti sa klubom. Ove godine je cilj opstanak u Prvoj ligi Federacije a već iduće jurišamo ka Premijer ligi BiH”, kazao nam je na početku razgovora strateg mostarskog kluba.

U zimskom prijelaznom roku Velež je doveo nekoliko pojačanja. Da li ste zadovoljni i prema prikazanoj igri u pripremnim utakmicama hronično vam nedostaje klasični centrafor. Kako ćete riješiti tu deficitarnu poziciju?

“Trenutno imamo kvalitetan igrački kadar koji će biti u stanju izvršiti zadani cilj. Zadovoljni smo dolaskom golmana Almina Abdihodžića koji je vjerovatno najbolji golman u ligi. Imamo dva pouzdana stopera i mnogo veznih igrača koji će iznijeti na svojim plećima većinu utakmica.”

“Što se tiče napadača oni su sigurno najskuplja roba. U Premijer ligi imamo samo par klasičnih centrafora poput Ahmetovića, Krpića ili Obradovića. Nismo bili u stanju naći adekvatno rješenje ali sigurno da imamo igrača koji će i taj posao adekvatno obaviti”, rekao nam je Rahimić koji je još dodao da proljetni raspored utakmica Veležu svakako ide na ruku i da će u prvih nekoliko koliko vjerovatno već ostvariti opstanak u ligi.

Koji su dugoročni planovi Veleža sa sadašnjom Upravom?

“Prvi i osnovni cilj u budućnosti će biti oslanjanje na omladinski pogon i proizvodnju igrača. Ali moram podcrtati kako ćemo igrače samo prodavati za inozemstvo a nipošto nećemo pojačavati domaće konkurente. Na današnjem tržistu jedno možete opstati ukoliko se okrenete ovom procesu posebno kada je u pitanju fudbal na našim prostorima.”

Dotakli smo se i infrastrukture koja se intezivno obnavlja i gradi od dolaska nove Uprave na čelu sa Šemsudinom Hasićem.

“Predsjednik Hasić i ostali članovi Uprave imaju u planu sagraditi moderan stadion u Vrapčićima. Na pravom smo putu jer već se mnogo posla odradilo gradnjom pomoćnog terena sa umjetnom travom. Sljedeća na redu je tribina iza gola u sklopu koje ćemo napraviti rehabilitacijski centar, sobe i restoran sa kojim ćemo sigurno smanjiti troškove koje sada izdvajamo za igrače. Uskoro kreće i natkrivanje dvije tribine što će sigurno dovesti do veće posjete na utakmicama. Sada će moći i cijele porodice dolaziti na stadion kako bi u miru mogli pogledati mečeve”, kazao je Rahimić koji je još dodao da najveće zasluge svakako pripadaju predsjednik Hasiću koji spada u red nauspješnijih biznismena u državi.

Čovjek koji je odlučio pomoći Veležu i kojem nije teško doći čak i kositi travu na terenu. U šali nam Rahimić kaže da je njemački sistem rada mala maca za gospodina Hasića koji je odlučio pokazati da Veleža više niko i nikad neće moći ismijavati i nazivati pogrdnim imenima “Livadići” i sl.

Četvrtog marta u subotu Velež otvara proljetni dio sezone u Vrapčićima protiv neugodne ekipe Travnika. Mostar je danima u navijačkoj euforiji i sigurno da nas očekuje ‘zenički scenarij’. Pun stadion i neki novi Velež.

U to je uvjeren i sam trener Veleža Ibro Rahimić koji nam je kazao da ih čeka teška utakmica ali bodovi sigurno ostaju u Mostaru.

Na kraju balada ćete dozvoliti da potpisnik ovih redove, koji nije navijač Veleža, kaže nekoliko intimnih rečenica o klubu čiji grb sa petokrakom vječno prkosi vremenu i pokušajima da ga se eutanizira:

Ako gajite ljubav prema sporednoj stvari na svijetu i ako se emocijalni involvirani u čari domaćeg fudbala ne možete ne voljeti crveni klub sa obala Neretve. Lažete svi vi navijači Zrinje, Želje, Borca, Čelika i Slobode ako bar jednom niste na Youtubeu potražili legendarne utakmice Rođenih protiv evropskih velikana, golove Vahe Halilhodžića, driblinge Semira Tuce ili nebeske skokove Duška Bajevića. Znam i da ste najmanje deset puta poslušali himnu od Željka Samardžića: “Mi smo raja iz Mostara sve nas ista ljubav spaja”, i da vam se k’o i njemu omakla koja sportska suza.

Znam i da se svi pitamo kako Velež više nema mjesta pod Bijelim brijegom pa da zajedno sa Zrinjskim dijelim svoj nekadašnji dom. Još će Neretva mnogo govana pronijeti, što bi Mostarci rekli, dok dočekamo da jedan mostarski derbi prođe bez problema.

Postoje klubovi koji ne spadaju u red najtrofejnijih i najbogatijih, ali zbog toga što imaju “dušu”, fudbal čine plemenitijom igrom.

Takva je Fiorentina, Atletico Madrid, engleski West Ham i Leicester ili njemačka Borussia Dortmund. Takav je i mostarski Velež, za kojeg ne navijam ali uvijek srce zatitra na pomen njegovog imena, jebiga…