22.2.2019

Martinović: Gubio sam vrijeme u Srbiji, bolje je u BiH!

Objavljeno : 18-01-2019 17:04h Objavio: Redakcija BHFudbal.ba

Jedan od najboljih vezista BH Telecom Premijer lige Bosne i Hercegovine Dušan Martinović u protekle dvije sezone odlučio je da okonča karijeru, ali je naglasio za ‘MONDO’ da nije u pitanju ishitrena odluka.

“Odluku sam donio poslije dosta razmišljanja. Jednostavno, shvatio sam da više ne mogu da pružim onoliko koliko sam do sada pružao. Kada je to saznanje sazrilo u meni, odlučio sam se na ovaj korak. Mislim da sam dao svoj maksimum fudbalu i da ne može dobiti više od mene”, rekao je Martinović.

Osvrćući se na karijeru, prisjetio se da je bilo dosta teških perioda, povreda i nekorektnosti, u nekim ranijim godinama, ali i da se mnogo toga promijenilo po dolasku u Premijer ligu BiH i Bijeljinu.

“Zbog povreda sam izgubio četiri i po godine karijere, imao sam sedam operacija. Sve to je moja porodica morala da prolazi sa mnom. Iskreno, imao sam tešku karijeru, praćenu i nepravdama. Sve to pričam o trenucima kada sam igrao Superligu Srbije. Dolaskom u Bijeljinu situacija je bila mnogo bolja. Danas će neko reći: ‘Zašto si sada odustao poslije svega’, ali jednostavno ne mogu više – osjetio sam da je kraj”.

Martinović je u Premijer ligu BiH došao u ljeto 2016. godine, nakon velike “komšijske” borbe Radnika i Slobode iz Tuzle za njegov potpis. Danas, na kraju svoje igračke karijere smatra da je taj potpis trebao da se desi i ranije.

“Mnogo mi je žao što i ranije nisam došao. Prije svega, žao mi je što sam gubio vrijeme u srpskom fudbalu. Neki smatraju da je fudbal u BiH slabiji, jer nema klubova kao što su Crvena zvezda, Partizan ili Vojvodina, ali u svim ostalim segmentima fudbal ovdje je dosta bolji. Na primjer, to što se ovdje dogovoriš, to i dobiješ. U Srbiji mi je svaki klub ostao dužan”.

U Radnik je stigao na početku istorijske sezone 20016/17, koja je krunisana nastupima u Ligi Evrope. Za dvije i po godine uspio je da se ostvari kao kapiten i jedan od najboljih igrača Premijer lige BiH.

“Za Radnik me vežu najljepše uspomene. Siguran sam da period proveden u klubu nikad neću zaboraviti. Krasio nas je uvijek sjajan odnos sa trenerima, među igračima i navijačima, koji su sve vrijeme bili uz mene. Zaista mi je bila čast igrati i biti kapiten Radnika”.

Sa terena se povlači u zenitu karijere, kada bi iskustvom i nespornim kvalitetom mogao još mnogo da pruži, što je pokazao i u prvom dijelu sezone kada su rezultati semberskog tima zavisili od njegovog prisustva na terenu. Međutim, Martinović smatra da je upravo to najbolji trenutak.

“Osjećao sam se odlično u prethodnoj godini. Pružao sam i dobre partije. Možda to i jeste najbolji trenutak da odem, kada sam na vrhuncu. Ne bih mogao da podnesem da igram fudbal i dalje, a da ne pružam svoj maksimum, da se ne borim za svoj klub”.

Kapiten je siguran da Radnik ostavlja na “zdravim temeljima” i da će imati čime da se ponosi i u budućnosti.

“Ima dosta talentovanih momaka, ali svima njima mogu samo jedno da poručim: ‘Ako ste u fudbalu, budite mu posvećeni sto odsto’. Trudite se da date maksimum, jer, to je lijep posao i uživajte u tome”.

Iu karijeri je nastupao za Napredak, Borac iz Čačka i Jagodinu, dok je jednu sezonu bio internacionalac u Pegasusu iz Hong Konga. Kaže da malo za čim žali, a skromno ističe da ga ponosnim čini što teren napušta “čistog obraza”.

“Igrao sam u dobrim klubovima u Srbiji, koji su tada bili u vrhu. Ostala mi je možda neostvarena ta želja da zaigram u jednom od dva najbolja kluba u Srbiji. Bio sam u jednom trenutku jako blizu potpisa, ali spletom okolnosti to se nije desilo. S druge strane, ponosnim me čini to što sam uvijek davao sto odsto sebe i što sam bio veliki profesionalac. Od početka svoje karijere bio sam takav i onda kad se osvrnem unazad znam da sam ‘čist’ i srećan”.

Iako tek “svjež penzioner”, Martinović, kao uostalom i uvijek tokom igračke karijere, ima plan da ostane u fudbalu.

“Planiram da se vratim u svoj matični klub, za početak. Imao bih tamo šta da radim. Za poslije ćemo vidjeti. U svakom slučaju, ostaću u fudbalu, jer to sam uvijek radio, bez toga ne mogu”.